RATNO RAZDOBLJE 1991-1992

Grupa žena volonterki, budućih DEŠINIH utemeljitelja, našla se 1991 god. na samom početku neprijateljstva u bivšoj Jugoslaviji. Tada su organizirale prosvijede protiv tadašnje vlade, koja je slala mladiće u rat, međutim te iste godine drevni grad Dubrovnik je napadnut. To će zaustaviti život sljedećih 13 mjeseci, a Jugo-vojska će konačno biti prisiljena otići s Dubrovačkog područja krajem 1992. god. Kroz tu istu godinu, za vrijeme velike opsade, grupa volonterki je našla način uspostavljanja kontakata s prijateljima izvana tražeći razne načine pomoći i opstanka izmučene populacije u bombardiranom i opkoljenom gradu.

DEŠA zvanično započinje svoje aktivnosti projektom nazvanim Psihološko prilagođavanje i pomoć izbjeglim i prognanim ženama kao i svim onim ženama kojima je pomoć bila nužna. Volonterke su utemeljile svoju bazu u ožujku 1993. god. u hotelu Libertas, nekoć blještavom konferencijskom hotelu, a sada poluuništenoj zgradi prepunoj izbjeglica. Od 16 temeljnih članova DEŠE, 5 najaktivnijih će postati DEŠIN Izvršni Odbor.

DEŠIN inicijativni program je bio odgovor na situaciju u kojoj se grad Dubrovnik našao 1992. god. Grad je bio pun izbjeglica i beskućnika u ratom uništenom okruženju. U tom scenariju patnje DEŠINI osnivači odlučuju ponuditi pomoć izbjeglim ženama, koje su bile prisiljene, ostaviti svoja sela, svoje kuće i zemlju, te naći spas u Dubrovniku, gdje su živjele od humanitarne pomoći. U tom trenutku imperativ je bio, pronaći neke aktivnosti kako bi potakli žene na druženje i osjećaj korisnosti. Rješenje je pronađeno u radionicama ručnih radova.

Jedne stare škare i ostaci starog odijela je bilo sve što je radionica mogla ponuditi korisnicama, koje su prvenstveno tražile društvo i nekoga za razgovor.

Prvu godinu je otvoreno čak 7 radionica; pored 2 radionice u Dubrovniku i 2 u Cavtatu, bila je jedna u Mlinima, jedna na Korčuli i jedna u Orebiću, sve smještene u hotelima punim izbjeglica. Do jeseni 1993 .god. preko 350 žena je radilo u ovim radionicama. Radionice u Cavtatu i Mlinima su bile usmjerene obnovi i oživljavanju tradicionalnih zanata Konavoskog kraja. U hotelu Libertas su održavane radionice tkanja i pletenja, a u hotelu Palace radionice šivanja i patchwork.

U radionicama u Orebiću najviše su se pleli džemperi dok se u radionicama u Korčuli sakupljalo ljekovito bilje i učilo šivanje.

Od samog početka cilj DEŠINIH programa bio je pomoći ženi i njenom lakšem suočavanju sa stvarnošću i preuzimanju aktivnije uloge u obnavljanju razorenih obiteljskih života. DEŠINE radionice nisu predstavljale samo mjesto gdje su se žene mogle družiti nego i mjesto gdje su u prijateljskom okruženju, učile jedna od druge, razmijenjivale iskustva i znanja te mogle razvijati svoju kreativnost.

DEŠINI apeli svijetu donose rezultate: počinje pristizati pomoć u obliku odjeće, paketa za pomoć obiteljima, a također i lijekovi za dijabetičare.

DEŠINE aktivnosti postupno zapažaju inozemni donatori: ustanove i pojedinci koji počinju slati opremu i materijale za radionice. Prvi tkalački stan i materijal za tkanje stižu kao poklon kupljen privatnom donacijom tajništva Europskog Vijeća, pošiljke šivaćih strojeva i tkanina dolaze iz Francuske iz Roueil Malmaison, dok iz udruge Zonta International iz Njemačke, DEŠA dobija još šivaćih strojeva i vune.

Prva novčana pomoć stiže iz Njemačke organizacije Evangelische Frauenarbeit, koja nastavlja pomagati DEŠU sve do danas i iz Francuske organizacije Solidarite Femmes koja je postala DEŠIN prvi promotor i važni donator u Europskoj Uniji, zastupajući interese DEŠE kao ravnopravnog partnera, te tražeći financijska sredstava i svukoliku pomoć za realizaciju specifičnih projekata. Uz pomoć vanjske potpore, DEŠA organizira prodajnu izložbu ručnih radova napravljenih u svojim radionicama: prva Božićna izložba je održana u Parizu (u suradnji sa Solidarite Femmes) i u Bruxellesu (organizirano od General Secretariat of the Council of Europe dok su u Dubrovniku to organizirale DEŠINE članice.